Early Summer in Bilbao

Bliži se početak lipnja, karte su u putovnici, badić spreman, torba za plažu isto, vrlo ambiciozno. U Londonu loše vrijeme, a prognoza za Bilbao suprotno od onoga što smo očekivali, najavljuju 17 stupnjeva i već danima pada kiša? Digresija, jeste li primjetili kako često spominjem vremensku prognozu? Sama sebi sam smiješna, ali englezi bi bili ponosni, polako se uklapam, to je to :) Možda mi je čak malo i laknulo, bijela sam kao sir, plan je isprobati sve pinxitose u gradu i piti sangriu već za doručak, možda je ipak još prerano za skidanje u badić! Dan prije puta prognoza se naglo mijenja, ljeto je stiglo u Bilbao, sunce svaki dan, badić i torba za plažu nazad u kofer i brzo na avion dok se vrijeme opet nije predomislilo. 

Slijećemo dosta kasno, a miris mora nas dočekuje već na aerodromu, sreća! Lovimo taxi, sve je super, stigli smo, toplo je, bit će ovo jedan dobar vikend. Vozimo se, prozori širom otvoreni, ulazimo u grad, gledamo oko sebe, hm nije baš ljubav na prvi pogled ali oboje mudro šutimo. 

Imali smo plan da idemo na put bez plana, za promjenu, jer život u velikom gradu u kojem sve moraš pomno isplanirati i par mjeseci unaprijed umara. Nema spontanosti. Zato ćemo ovdje potpuno neopterećeno šetati, jesti gdje nam se jede, ležati na plaži i ne gledati baš previše na sat...zapravo, meni i ovo zvuči kao dobar plan?

Bilbao se smjestio na sjeveru Španjolske, s izlazom na Atlantski ocean ujedno je i najznačajnija luka zemlje te najveći grad Baskije. Vjerojatno vam je prva asocijacija na njega jedan od najpoznatijih muzeja u svijetu - Guggenheim kojeg je projektirao poznati Frank Gehry ali cijeli grad se može pohvaliti zbilja specifičnom arhitekturom. Od gotike do staklenih nebodera, nigdje prije nisam susrela ovakav mix različitih stilova gradnje, gdje spoj starog i novog tako dobro funkcionira.

Onaj loš dojam iz taxija izbrisan je već prvu večer, šetnjom ulicama prepunih tapas barova i nasmijanih ljudi. Ovo je grad za nas gurmane! Svi su vani, stari, mladi, djeca, čak i bebe u kolicima, nema veze što je blizu ponoć, večer kao da je tek počela, svi nešto pikaju, pijuckaju vino, druže se. Ovdje ćete se morati poslužiti maštom jer fotić nisam nosila, potrebne su dvije slobodne ruke u Bilbau, u jednoj je sangria, a u drugoj se izmijenjuju pinxtosi, sigurna sam da razumijete :) Jer ne morate nužno sjediti za stolom, šećete okolo, upijate atmosferu, a ako nemate gdje odložiti hranu poslužit će i krov auta ili barska stolica, vrlo su opušteni...i to je baš ono što smo trebali.

Torre Iberdola - najviša zgrada u Baskiji

Guggenheim veličanstveni!

Jeff Koons, Tulipani duljine 5m, ideja je bila da izgledaju poput velikih šarenih balona, bestežinskih i nježnih kao kontrast teškom materijalu od kojeg su zapravo izrađeni (težina oko 3 tone!!)


Krajem prošle godine Koonsov Ballon Dog prodan je za malo više od 58mil. dolara na aukciji time postavši najskuplje umjetničko djelo prodano za života umjetnika. Kritika je kao što to obično i bude u ovako ekstremnim situacijama, podjeljena. Neki njegov rad nazivaju kićem, a neki ga slave kao najvažnijeg umjetnika današnjice. Prosudite sami. Mene je cvijetni Puppy oduševio!

Jeff Koons - Puppy

                                    Što ste mislili, da u muzeju ne služe tapas i sangriu od ranog jutra?

Casco Viejo - Stari Grad

Pločice s nazivima ulica <3

Ne smeta ih gužva, ne smeta ni vrućina...subotom opušteno.

Stalni gost :D

Pa ti odaberi pršut kad ih je toliko!

Ovdje smo preuzeli rent-a-car i zaputili se prema San Sebastianu, obalnom turističkom gradu, poznatom po prekrasnim pješćanim plažama i odličnim restoranima, nekadašnjoj ljetnoj rezidenciji španjolske kraljevske obitelji.

Nastavak slijedi...

Pozdrav, 

Anja

Je li ovo naš novi dom?

Preselili smo. Službeno je, a i dalje tako neobično, kao da razgovaramo o nekim drugim ljudima, nekom drugom paru. Kao da nije za stalno, već kao da smo na nekom dugom izletu. Možda se tješim, bježim od nostalgije i osjećaja da mi nedostaju ljudi koje volim, a možda je jednostavno sve sjelo na svoje i od prvog dana osjećam da je ovo moj novi dom i da će sve biti dobro? 

Polako se navikavamo, na naše nove uloge, novi stan, nove susjede, novi kvart, novu klimu, nova pravila... Puno je 'novog' to je sigurno! Takvi novi dani su jako zanimljivi i brzo prolaze, svaki dan otkriješ novu ulicu, novo mjesto za popiti kavu (wi-fi mjesta gdje te neće potjerati nakon što već 2 sata sjediš sam i piljiš u svoj mobitel), kao i mjesta gdje se više nećeš vratiti, novu aplikaciju za naručiti povoljniji taxi, zaboraviš da ti je Oyster prazan pa naučiš žicati vozača u busu da te pusti jer se voziš samo 3 stanice...čak su i dani bez interneta i televizije brzo prolazili, naučiš puno stvari sam o sebi, družiš se sa svojim mislima, više čitaš, više razgovaraš, više šećeš... 

Obvezna literatura :)

Novi kuhinjski počeci

Neki dan spojili su nam internet, nakon punih mjesec dana u stanu, a dan nakon stigla je i televizija, tišina je nestala i krenule su internet narudžbe! To sam čekala :) Za razliku od Zagreba ovdje nemamo auto i nakon što smo iskusili vožnju busom iz Ikee, natrpani svime što smo fizički mogli prenesti do stana, spas smo pronašli u online narudžbama. Većinom su besplatne, birate vrijeme kad želite dostavu, a i ako vas nema kod kuće u zgradi postoji concierge koji će preuzeti paket za vas i o istome vas obavijestiti. Nakon drndanja u busu od Ikee ovo je pravo osvježenje, u petak sam čak i namirnice naručila i dočekala svoju prvu Waitrose dostavu :)

Živimo u novoj zgradi u blizini Citya, susjedi su nam kinezi, rusi, francuzi, britanci...barem ovi koje sam do sada srela u stubištu ili upoznala u liftu. Da, svi vam pruže ruku u liftu i kažu par riječi o sebi i kad su uselili, jako lijepo. Polako se navikavam na novu kuhinju, drugačije okuse, nove namirnice i nakon ovog posta, obećajem, stiže post s receptom. Od kad smo ovdje uživamo u raznim varijantama doručka pa bi voljela neke od tih ideja podijeliti s vama ako ste za? Vikendom treba uživati pa zašto ne početi od bogatog doručka.

Moram se pohvaliti da sam u međuvremenu upoznala i nekoliko hrvatica koje žive u Londonu, svaka sa svojom životnom pričom, neke sam sama kontaktirala, a neke su pronašle mene. Neobično je to, nalaziš se s ljudima koje nikad prije nisi vidio, sjednete i pokušavate u sat vremena ispričati svoje životne priče, želiš se svidjeti, ne želiš biti dosadan... ma znate, kao da ste izašli na blind date haha 

Ali opet, koliko je to iskustvo zapravo nezgodno toliko ste sretni jer ste u velikom nepoznatom gradu našli još nekog 'svog'.  

Jedan od mnogih pubova na putu od Notting hilla prema Kensingtonu

Vikendima i dalje ležimo na zelenoj travi, obilazimo parkove (da, uvijek postoji još neki park koji niste vidjeli), food markets (da, uvijek postoji još neki food market koji niste posjetili), lovimo sunce i istražujemo ponudu rooftop terasa. Planiramo vikend izlete, sljedeći su Bilbao i San Sebastian sa svojom bogatom ponudom tapasa, a dobro znate koliko ih volim. 

Brighton na jugu Engleske smo trebali posjetiti ovaj vikend ali stigli su nam prijatelji s tog istog juga pa smo se ipak odlučili na istraživanje noćnog života. Tako smo ga dobro istražili da će nedjelja u Brightonu pričekati neku drugu nedjelju, neku trijeznu odmornu nedjelju...

Oldtimer ljepotica

Kensington Roof gardens pogled

Whole Foods najfiniji piknik u Kensington gardens

Happy Sunday

Špijuniram iz zasjede

Idemo do kraljice na čaj

Royal Albert Hall u daljini

Iz ovog posta savršeno je jasno da vam nisam dugo pisala pa sam o svemu htjela napisati barem nešto, ali to je nemoguće. Toliko je toga što vam želim pokazati, ispričati da je jednostavno nemoguće natiskati u jedan post, a da vas količina teksta ne prestraši.

Fotoaparat je ovdje, kuhinja je opremljena, internet je in the house, spremna sam za nove postove iz novog grada!

Zahvaljujem svima što ste i nakon dvije godine i dalje ovdje i pratite me, bez obzira na pauze nekad dulje i od 3 mjeseca i bez obzira što u zadnje vrijeme više pišem nego kuham.

Hvala vam <3

Green Green Grass

Nisam više pokušavala peći biftek u hotelu. Nisam ozbiljno. Bila sam previše zauzeta potragom za dobrim mlijekom i jestivim jogurtom. Nije lako kako se čini, mlijeko ima okus po plastičnoj boci, a od jogurta imate vrlo malen izbor: grčki i onaj s 0% masnoće. Na to se naježim, kakvih 0% masnoće?? Vjerojatno gledate Jamie Olivera pa ste možda zamjetili onaj Yeo 0% jogurt koji koristi. Kupila sam ga, to je nešto strašno. Jamie iznevjerio si me, opet. Nakon toga kupila sam neki organic i mislim da ima šećera unutra. Stoji u frižideru, nitko ga ne želi. Pretužno. S mlijekom sam imala malo više sreće, nakon što sam isprobala sva 'svježa' krenula sam na 'trajna' i tamo sam našla, ponovno organic, imena Moo, mlijeko koje ima okus kao i naše trajno mlijeko. Bio je to sretan dan :) 

Sretni su mi i vikendi, kad lutamo gradom skupa. S vremenom smo zbilja imali sreće, dani su bili sunčani i topli. A što britanci rade kad nema kiše? Okupiraju parkove,  donesu dekice i piknik košare, bocu vina i porculanske tanjure, leže na travi, sunčaju se...skinu čarapice i sunčaju se da budem preciznija :) Svladala sam ovo ležanje na travi odmah ali čarapice će još malo pričekati, ja još hodam u čizmama i valjda jedina u gradu nosim zimsku kapu. Sebi i dalje izgledam kao turist, ali tu i tamo  mi se netko obrati s pitanjem gdje je ta i ta ulica, gdje je najbliža tube stanica...i ponekad čak i znam odgovor! To je isto razlog za sreću.

Blending in 

Ležanje na zelenoj engleskoj travici nam dobro ide ali malo teže svladavamo redove ispred restorana, barova, razno raznih evenata... ali možemo se pohvaliti da smo ovaj vikend u redu ukupno odradili skoro 3 sata. Zapravo ne znam jel ovo za pohvaliti ili ne. Naime u gradu ima stotine mjesta na kojima možete pojesti dobar, obilan doručak ispod 10 funti. Ali ne, mi smo htjeli u The Breakfast Club jer je to mjesto trenutno baš cool. Bar tako kažu dugi redovi. 

The Breakfast Club

No women no fry :D

U red smo stali oko 11.30, to je već brunch, ali lijeni smo nedjeljom pa smo tako uletili u najgore moguće vrijeme. Ljudi u redu su ful opremljeni, Starbucks kave, muffins, međusobno se upoznaju, druže, konobari nam nose čokoladne smoothije i zahvaljuju što čekamo. Ne znam tko je tu lud ali mi ostajemo u tom redu jedno sat i pol pa je odgovor na to pitanje valjda jasan. 

Unutra 10 stolova, odlična muzika, ništa fancy ali skroz fora i opušteno. Jeli smo eggs benedict, poširana jaja na tostiranom engleskom muffinu prelivena hollandaise umakom i kajganu s dimljenim lososom i tostiranim zrnatim kruhom. Da, čekali smo u redu sat i pol da pojedemo jaja. Slobodno nam se možete smijati. Ali onda smo naručili palačinke s kremom od vanilije, maple sirupom, voćem i čekanje je odjednom imalo smisla! Bile su saaavršene. Vjerojatno najbolje američke palačinke koje smo probali. 

Mjesto je definitivno za preporuku ali pokušajte doći radnim danom. I da, obavezno pitajte konobara za wifi šifru tako da vas on može pitati: do you love me? Naime, to je šifra haha

Izašli amo siti, a red je još uvijek bio isti...crazy pipl :)

Blok dalje naišli smo na park pa smo opet malo legli na travu. Ovo je tako dobra stvar, zašto nikad ne ležimo na travi u Zagrebu?

Kasnije tog dana čekali smo u redu i na Amorino talijanski sladoled u obliku cvijeta, a još kasnije čekali smo još sat vremena da bi ušli na St.Patrick's day proslavu na Trafalgar squareu. Stajali smo i stajali, ljudi su skandirali: let us in! let us in! ali ništa. Mjere sigurnosti bile su malo presigurne pa smo odlučili pronaći rupu. Zajedno s nama rupu u obliku zidića preko kojeg se trebalo prebaciti na drugu stranu primjetilo je više ljudi. Među njima i starija gospođa koju je B prebacio preko jer nije mogla sama, vjerujte ovo je bila scena haha ilegalci. Ali ušli smo i bilo je odlično, plesalo se i pjevalo i pilo Guinness naravno.

St.Patrick's Day

I to je ono što moraš voljeti u ovom gradu, nešto se uvijek događa i u nekom redu uvijek možeš stajati, i ona the 'grass is greener on the other side' se ovdje ne može primjeniti jer zelenije od ovog ne  može.

Pozdravljam vas iz svoje sobice i želim super vikend, lijepo u košaru složite dekicu, par finih zalogaja, bocu vina i pravac do prvog parka u vašem gradu...iznenadite nekog engleskim piknikom i ne zaboravite skinuti čarapice ;)

Leicester square

Klinci u elementu