Food & Wine bar Zinfandel Split

Volim Split. Svaki put kad ga posjetim okidam fotke kao da mi je prvi put. Ovaj put su se stvari idealno poklopile, par sati do katamarana za Hvar, prijateljica kasni, dečko u posjeti roditeljima...kiša je stala, sunce je zasjalo, a baterija novog fotoaparata puna. Biftek u ulozi turista! Mislim da sam poprilično uvjerljiva, čak su mi nudili aranžmane na engleskom.

Kako trenutno vladaju velike vrućine u Zagrebu neću vas daviti s puno texta, teško je i čitati ovih dana, znam, ali mislim da će vas fotografije barem malo osvježiti. Nakon njih pročitajte i pogledajte kako je bilo meziti u Zinfandel baru.

 

 

 

 

Osim što sam imala vremena da glumim turista stigla sam i do nedavno otvorenog Food&Wine bara Zinfandel smještenog u staroj gradskoj jezgri. Polu-otvorenog tipa, vrlo ugodnog ambijenta i zanimljivog uređenja ističe se na splitskoj gastro sceni. Svaka čast vlasnicama na ideji. Usluga također na razini, nasmijani konobari, upoznati s ponudom, znaju o ćemu pričaju.

Naručujemo platu naziva 'svega po malo' i dvije kave, tek je podne pa će vinska lista pričekati neki drugi posjet Splitu. Plata stiže na dva kata i platnenom vrečicom s 3 vrste kruha. Riblji dio sastavljen od mariniranih inćuna, dimljene tune, tuna paštete, maslina u ulju, našlo se tu i malo motra i JEDNA slatko-kisela papričica. Donji kat je definitivno bio mnogo ukusniji od gornjeg, osrednjeg pršuta, bezukusne kobasice i definitivno premalom količinom sira... za 150kn mogli su to i malo bolje, barem što se mesnog dijela tiče. Osim hladnih plata nude i topla jela pa se tako nadam da ću imati priliku ponovno navratiti i isprobati nešto s te liste.

Samo neka je što više tapas barova u Hrvatskoj, ja sretna.

 

 

 

RougeMarin

Ne znam je li vam se znalo dogoditi da vam se neko mjesto baš svidi, koncept, cijela zamisao, menu, ok cijene...ali onda jednostavno skužite da nešto ne štima, dolazite nasmijani nekad na ručak, nekad na večeru, pružite mu još koju šansu jer želite da vaša 'veza' uspije ali ništa. Kemija je nestala. E tako nekako se dogodilo samnom i RougeMarinom.

RougeMarin

Super mi je cijela ta bistro priča, nepretenciozno uređenje, zanimljivi programi petkom/subotom, gostovanja kuhara ali neke stvari su me poprilično razočarale. Toliko da sad više ni ne znam koliko mi je zapravo dobar taj njihov hamburger, naime, za one koji ne znaju RougeMarin i chef Marin Medak poznati su upravo po njima.
Prije par mjeseci bila sam tamo s prijateljima, ne po prvi puta, pola društva naručilo je obične hamburgere, a nas par tzv. specijal dana koji navodno trebao biti u kombinaciji sa senfom, salatom i pečenom paprikom ako se dobro sjećam. Hamburgeri stigli, malo 'suhasti', trunku prepečeni i mislim si nešto mi fali i sjetim se te paprike!

Ja: Oprostite, što nije specijal trebao biti s paprikom?
Konobar: A šta je nema?
Ja: Ne
Konobar: Aha. Sad ću vidjeti s kuhinjom.

Ode on do kuhinje, odnosno kuhara i pita ga za tu papriku, kuhinja je u staklu pa sve možete vidjeti, na što se kuhar samo nasmijao i odmahnuo rukom?!
I na tome je ostalo, bravo kuhar, bravo konobar....

Povrtna krem juhica

Nakon nekog vremena, znate ono kad prođe dovoljno vremena pa negativno ishlapi, a pozitivno ostane, odvedem svoju kolegicu tamo na ručak. Naručile neko varivo s noklicama i obični hamburger, nestalo specijala kažu, možda i bolje sad kad gledam unazad. Bile smo dosta zadovoljne pa tako navratile još par puta u pauzi. Međutim, svaki put bilo je sve gore. Navesti ću samo par stvari.
Jednom nas je konobar (taj se čak razgovarao s nama) pokušao uvjeriti da naručimo krumpiriće, tvrdio je da su mrak, novi u ponudi, kuhani pa 2 puta pečeni, ili tako nešto, nismo se dale uvjeriti pa smo ih ostavile za sljedeći put.

Krumpirići su bili katastrofa. Nisu hrskavi nego prepećeni pa žilavi, nisu sočni nego suhi, i najgore od svega slatki su. Loš krumpir pa je onako ružno posmeđio.
Još smo ih takve i čekale jer je konobar zaboravio pa se hamburger u međuvremenu i ohladio, a krumpirići stigli mlaki.

Nije to meni ni tolika drama, koliko me razljute mrzovoljni konobari. Kada se konobar ne zna ispričati što je zaboravio na krumpir, kada ne zna pitati jel sve u redu, kada moraš moliti sol i papar, kada nema apsolutno nikakve komunikacije s gostom to me totalno izbaci iz takta. Bili su dvojica u smjeni i ne znam koji je bio manje ljubazan.
Jednostavno jako loša usluga.

Marine oprosti, variva su odlična, hamburgeri ponekad, a konobare i krumpir mijenjaj podhitno.

Krumpiri kasne, ali nas je borsch razveselio

RougeMarin

Ne znam je li vam se znalo dogoditi da vam se neko mjesto baš svidi, koncept, cijela zamisao, menu, ok cijene...ali onda jednostavno skužite da nešto ne štima, dolazite nasmijani nekad na ručak, nekad na večeru, pružite mu još koju šansu jer želite da vaša 'veza' uspije ali ništa. Kemija je nestala. E tako nekako se dogodilo samnom i RougeMarinom.

RougeMarin

Super mi je cijela ta bistro priča, nepretenciozno uređenje, zanimljivi programi petkom/subotom, gostovanja kuhara ali neke stvari su me poprilično razočarale. Toliko da sad više ni ne znam koliko mi je zapravo dobar taj njihov hamburger, naime, za one koji ne znaju RougeMarin i chef Marin Medak poznati su upravo po njima.
Prije par mjeseci bila sam tamo s prijateljima, ne po prvi puta, pola društva naručilo je obične hamburgere, a nas par tzv. specijal dana koji navodno trebao biti u kombinaciji sa senfom, salatom i pečenom paprikom ako se dobro sjećam. Hamburgeri stigli, malo 'suhasti', trunku prepečeni i mislim si nešto mi fali i sjetim se te paprike!

Ja: Oprostite, što nije specijal trebao biti s paprikom?
Konobar: A šta je nema?
Ja: Ne
Konobar: Aha. Sad ću vidjeti s kuhinjom.

Ode on do kuhinje, odnosno kuhara i pita ga za tu papriku, kuhinja je u staklu pa sve možete vidjeti, na što se kuhar samo nasmijao i odmahnuo rukom?!
I na tome je ostalo, bravo kuhar, bravo konobar....

Povrtna krem juhica

Nakon nekog vremena, znate ono kad prođe dovoljno vremena pa negativno ishlapi, a pozitivno ostane, odvedem svoju kolegicu tamo na ručak. Naručile neko varivo s noklicama i obični hamburger, nestalo specijala kažu, možda i bolje sad kad gledam unazad. Bile smo dosta zadovoljne pa tako navratile još par puta u pauzi. Međutim, svaki put bilo je sve gore. Navesti ću samo par stvari.
Jednom nas je konobar (taj se čak razgovarao s nama) pokušao uvjeriti da naručimo krumpiriće, tvrdio je da su mrak, novi u ponudi, kuhani pa 2 puta pečeni, ili tako nešto, nismo se dale uvjeriti pa smo ih ostavile za sljedeći put.

Krumpirići su bili katastrofa. Nisu hrskavi nego prepećeni pa žilavi, nisu sočni nego suhi, i najgore od svega slatki su. Loš krumpir pa je onako ružno posmeđio.
Još smo ih takve i čekale jer je konobar zaboravio pa se hamburger u međuvremenu i ohladio, a krumpirići stigli mlaki.

Nije to meni ni tolika drama, koliko me razljute mrzovoljni konobari. Kada se konobar ne zna ispričati što je zaboravio na krumpir, kada ne zna pitati jel sve u redu, kada moraš moliti sol i papar, kada nema apsolutno nikakve komunikacije s gostom to me totalno izbaci iz takta. Bili su dvojica u smjeni i ne znam koji je bio manje ljubazan.
Jednostavno jako loša usluga.

Marine oprosti, variva su odlična, hamburgeri ponekad, a konobare i krumpir mijenjaj podhitno.

Krumpiri kasne, ali nas je borsch razveselio