utorak, 2. rujna 2014.

Pršut i Kozji Sir s Medom

U zadnja dva posta ste zajedno samnom putovali po Španjolskoj pa je vrijeme da nešto i pojedemo!
Kao što vidite, ovo nije recept, više ideja i prilika da vam pokažem čega smo pojeli najviše zadnje večeri u San Sebastianu :) Osobno sam oduvijek voljela slatko slane kombinacije kao npr. slani štapići umoćeni u nutellu (ups!), a dok pišem ovaj post grickam slani kikiriki prethodno pržen u medu mmm. Tako smo i te večeri probali desetak različitih tapasa ali ovaj smo naručivali opet i opet, uz sangriu naravno. Grilani vrući kozji sir preliven medom uz slani jamon, tako jednostavno, a tako dooobro!



Potrebni sastojci:

  • tanko rezane šnite nekog rustikalnog baguetta
  • pakiranje kozjeg sira (s plemenitom bijelom plijesni)
  • kvalitetni pršut 
  • med
-> ovu kombinaciju možete upotpuniti grilanim četvrtinama svježe smokve ako ih imate pri ruci :)




Pripremite pleh obložen papirom za pečenje i gril tavu. Za slikanje sam sve zajedno pekla u pećnici ali sam kasnije otkrila da je ipak bolje prethodno grilati šnite kozjeg sira na tavi, ako imate kvalitetne sastojke i jedno i drugo bit će jaaako fino :) 
Znači, na pleh poslažite tanke šnite kruha pa ih ubacite u pećnicu da se malo prepeku (po želji premažite s malo maslaca!), na 200oC nekih 5-6min. Za to vrijeme,u neprijanjajućoj tavi, minutu sa svake strane grilajte kozji sir koji ste pokapali s malo meda. Rasporedite šnite pršuta i kozjeg sira po bruschettama pa ih vratite u pećnicu na još 2min i spremne su za poslužiti nakon što ste ih još jednom pokapali s malo meda! 






Hvala što me pratite <3

-Anja

subota, 30. kolovoza 2014.

San Sebastian

U prošlom postu pisala sam o Bilbau, gradu zanimljive arhitekture, domu jednog od najpoznatijih muzeja u svijetu, slavnom Guggenheimu, te također susjedu manjeg, ali možda turistički poznatijeg San Sebastiana. Kako se nalazi na samo sat vremena od Bilbaa bilo je šteta ne uzeti rent-a-car i krenuti na izlet. Osim po prekrasnoj pješćanoj plaži La Concha poznat je i po bogatoj gastronomskoj ponudi. Navodno nijedan grad nema takvu koncentraciju restorana s Michelinovim zvjezdicama po kvadratnom metru :)


Toliko smo bili očarani plažom, plavim nebom i suncem (podsjećam, došli smo iz hladnog Londona početkom lipnja na visokih +24 :) da je rezervacija u jednom od spomenutih restorana brzo pala u drugi plan. Izležavanje na toplom pijesku postao je prioritet. Za hranu ionako ne morate brinuti, puni šankovi tapasa čekaju na vas kao i dobro rashlađena sangria.
Tako smo i mi nakon uživanja u pogledu  s Mount Iguelda na jedan od najljepših svjetskih zaljeva La Concha krenuli u isprobavanje slasnih zalogaja. Pripazite jedino nedjeljom, restorane u kojima možte pojesti nešto konkretno večinom 
zatvaraju u 17h. 





Dan nakon, vozili smo se obalom, od mjesta do mjesta tražeći najljepšu plažu, a jesmo li uspjeli u tome prosudite sami. Uživajte u fotkama i ako vam se pruži prilika želim vam da posjetite ova mjesta! Mi smo već odlučili da se moramo vratiti jer je tooooliko hrane ostalo neisprobano :)


Ovo je naime stol :) Taman za odložiti sangriu i pun tanjurić tapasa!
Mistični svjetionik na Mount Igueldu
                                                                       Prekrasan pogled na zaljev La Concha



Vožnja uz obalu i neka ne tako razvikana mjesta...


















































Thank you Spain, we'll be back <3

-Anja

četvrtak, 31. srpnja 2014.

Early Summer in Bilbao

Bliži se početak lipnja, karte su u putovnici, badić spreman, torba za plažu isto, vrlo ambiciozno. U Londonu loše vrijeme, a prognoza za Bilbao suprotno od onoga što smo očekivali, najavljuju 17 stupnjeva i već danima pada kiša? Digresija, jeste li primjetili kako često spominjem vremensku prognozu? Sama sebi sam smiješna, ali englezi bi bili ponosni, polako se uklapam, to je to :) Možda mi je čak malo i laknulo, bijela sam kao sir, plan je isprobati sve pinxitose u gradu i piti sangriu već za doručak, možda je ipak još prerano za skidanje u badić! Dan prije puta prognoza se naglo mijenja, ljeto je stiglo u Bilbao, sunce svaki dan, badić i torba za plažu nazad u kofer i brzo na avion dok se vrijeme opet nije predomislilo. 

Slijećemo dosta kasno, a miris mora nas dočekuje već na aerodromu, sreća! Lovimo taxi, sve je super, stigli smo, toplo je, bit će ovo jedan dobar vikend. Vozimo se, prozori širom otvoreni, ulazimo u grad, gledamo oko sebe, hm nije baš ljubav na prvi pogled ali oboje mudro šutimo. 

Imali smo plan da idemo na put bez plana, za promjenu, jer život u velikom gradu u kojem sve moraš pomno isplanirati i par mjeseci unaprijed umara. Nema spontanosti. Zato ćemo ovdje potpuno neopterećeno šetati, jesti gdje nam se jede, ležati na plaži i ne gledati baš previše na sat...zapravo, meni i ovo zvuči kao dobar plan?



Bilbao se smjestio na sjeveru Španjolske, s izlazom na Atlantski ocean ujedno je i najznačajnija luka zemlje te najveći grad Baskije. Vjerojatno vam je prva asocijacija na njega jedan od najpoznatijih muzeja u svijetu - Guggenheim kojeg je projektirao poznati Frank Gehry ali cijeli grad se može pohvaliti zbilja specifičnom arhitekturom. Od gotike do staklenih nebodera, nigdje prije nisam susrela ovakav mix različitih stilova gradnje, gdje spoj starog i novog tako dobro funkcionira.

Onaj loš dojam iz taxija izbrisan je već prvu večer, šetnjom ulicama prepunih tapas barova i nasmijanih ljudi. Ovo je grad za nas gurmane! Svi su vani, stari, mladi, djeca, čak i bebe u kolicima, nema veze što je blizu ponoć, večer kao da je tek počela, svi nešto pikaju, pijuckaju vino, druže se. Ovdje ćete se morati poslužiti maštom jer fotić nisam nosila, potrebne su dvije slobodne ruke u Bilbau, u jednoj je sangria, a u drugoj se izmijenjuju pinxtosi, sigurna sam da razumijete :) Jer ne morate nužno sjediti za stolom, šećete okolo, upijate atmosferu, a ako nemate gdje odložiti hranu poslužit će i krov auta ili barska stolica, vrlo su opušteni...i to je baš ono što smo trebali.

Torre Iberdola - najviša zgrada u Baskiji
Guggenheim veličanstveni!




Jeff Koons, Tulipani duljine 5m, ideja je bila da izgledaju poput velikih šarenih balona, bestežinskih i nježnih kao kontrast teškom materijalu od kojeg su zapravo izrađeni (težina oko 3 tone!!)


Krajem prošle godine Koonsov Ballon Dog prodan je za malo više od 58mil. dolara na aukciji time postavši najskuplje umjetničko djelo prodano za života umjetnika. Kritika je kao što to obično i bude u ovako ekstremnim situacijama, podjeljena. Neki njegov rad nazivaju kićem, a neki ga slave kao najvažnijeg umjetnika današnjice. Prosudite sami. Mene je cvijetni Puppy oduševio!


Jeff Koons - Puppy
                                    Što ste mislili, da u muzeju ne služe tapas i sangriu od ranog jutra?
Casco Viejo - Stari Grad
Pločice s nazivima ulica <3




Ne smeta ih gužva, ne smeta ni vrućina...subotom opušteno.

Stalni gost :D



















Pa ti odaberi pršut kad ih je toliko!

Ovdje smo preuzeli rent-a-car i zaputili se prema San Sebastianu, obalnom turističkom gradu, poznatom po prekrasnim pješćanim plažama i odličnim restoranima, nekadašnjoj ljetnoj rezidenciji španjolske kraljevske obitelji.

Nastavak slijedi...

Pozdrav, 
Anja